(WEDDING HAIR ROSES)
"Sjedni. Ne tu. Preko puta. Moram te vidjeti. Ne. Ne prekidaj me. Šuti. Pusti me da ti kažem ono što sam odavno trebao reći. Kad trebaš doći bojim se tvog dolaska. Zbog nedolaska. Jer, ako kasniš samo pet minuta srce mi je u dlanu i moja me ljubav ili možda strah boli. I zato ne smijem kasniti. Već sutra može biti kasno. A nisam ti još rekao kako i koliko te volim. Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, riječima. Volim te smijehom i suzama. Volim te tugom i brigama. Ne. Ne gledaj me zastrašeno. Ljubav ma kakva bila: neispunjena, sretna, lakomislena i površna prava i zauvijek... Boli. Kad dolazim, pitam se čekaš li me. Bojim se da jednog dana više ne otvoriš vrata. Bojim se praznog stubišta bez mirisa, bez zvuka, svjetla. A nisam ti rekao: najviše se bojim vremena koje ne čeka. A ja kasnim. Volim te. I volim sve što si ti. Tvoje oči pitajuće. Tvoj smješak opraštajući. Tvoj korak ohrabrujući. Volim tvoju nesigurnost jer i moja je najčešća. Bore na tvom licu i moje su. I u tom trajanju ne znam da li sam sve učinio za nas, ljubavi moja."