22 travnja, 2014

07 travnja, 2014

Drveni porculan

 
"Sanjao sam kako stojim u prodavaonici porculana koja je od poda do dalekog stropa tako krcata policama s porculanskim antikvitetima i drugim, da bi bilo kakav pokret više njih srušio i razbio u komadiće. A baš se to i desilo, no umjesto da se čuje lom, začuo se veličanstveni akord, .... Zapešćem sam s postolja srušio vazu iz dinastije Ming – e-mol, cijela gudačka sekcija, veličanstveno, transcendentno, plač anđela. Sad sam namjerno za sljedeći ton razbio kipić ovna, potom mljekarice, pa Djeteta subotom – zrak je ispunila orgija krhotina, moju glavu božanstvena suzvučja. Ah, kakva glazba! Krajičkom oka ugledah oca kako zbraja vrijednost razbijene robe, pero je poskakivalo, no ja sam i dalje morao stvarati glazbu. Znao sam kako ću postati najveći skladatelj našeg stoljeća, samo ako mi uspije tom glazbom ovladati." - David Mitchell: Atlas oblaka
 
 



Related Posts with Thumbnails