Koračam tromim koracima po sobi, vukući teška stopala po mekom sagu. Njegova mekoća je narušena gdjegod tvrdokornim naslagama, koje sam nepažnjom stvorila voskom boje naranči. Praviti ružice od svile nije baš uredan posao, pogotovo kada si daš oduška i ne mariš za detalje i zaštitu istoga. U mojoj glavi se bude filozofske studije o mnogim životnim pitanjima, koje polagano prelaze u psihološku tematku jednog bića. Toliko je pitanja, a tako malo odgovora..ili barem ne onih koje mene zadovoljavaju. Kada bi mogli na trenutak prebaciti sklopku misli i osjećaja na off, pa da na tren budemo prazni kao balon, razmišljajući jedino o vlastitom trenutku postojanja, udahu i izdahu, otkucaju srca.
Vani već polagano kopni mrak, po vremenu bi se reklo da polagano prelazimo u iduće godišnje doba. Pa i neka, zaista sam željna mirisa kiseline kojom se zaljeva zimnica opijajući ulice, mirisa pečenog kestenja pod starom lampom koja obasjava našeg uličnog prodavača dobrih dvadesetak godina. A tek kada lišće polagano počne padati sa krošnji, svake se godine iznova radujem žutom sagu, kada hodam pa ulaštenim čizmama prolazim kroz hrpice lišća stvarajući melodiozno šuštavilo svojim stopalima. Od uvijek sam voljela miris peći, pucketanje drveta u kaminu i toplinu koju stvara taj isti žar. Koliko našu unutrašnjost ugrije samo jedan takav prizor, uz toplu šalicu čaja i knjigu o indijanskom plemenu skrivenom u kutku neke šumske brazde.
Kada čitam retke iznad shvatim da rečenice s početka i nisu toliko bitne. Sami osjećaji koji se talože na našim koricama srca polagano ispare razmišljajući o nekim sretnim trenutcima, samo nama dragim. Ako vas uznemire neke sumorne misli, ne trudite se moliti krilate kerubine da vas izbave iz tuge i čemera. U vama se krije taj maleni bijeli dar, dobiven na rođenju. Osmjeh i bezbrižnost urođena u svakom djetetu. Dali će te brige i problemi biti bitni za dvije, pet ili četrdeset godina? Neka vam tako razmišljanje da nadu, jer sve je nebitno. Sve je prolazno jer već danas, sutra više ne vrijedi. Stoga, ispunite se radošću i živite za danas. Ispunite se sretnim mislima, okružite dragim ljudima i smiješite se. Jer sutra će ipak biti bitno dali ste nekome dali radost i volju, na peronu života, za nastavak u smjele i odvažne dane.
Vani već polagano kopni mrak, po vremenu bi se reklo da polagano prelazimo u iduće godišnje doba. Pa i neka, zaista sam željna mirisa kiseline kojom se zaljeva zimnica opijajući ulice, mirisa pečenog kestenja pod starom lampom koja obasjava našeg uličnog prodavača dobrih dvadesetak godina. A tek kada lišće polagano počne padati sa krošnji, svake se godine iznova radujem žutom sagu, kada hodam pa ulaštenim čizmama prolazim kroz hrpice lišća stvarajući melodiozno šuštavilo svojim stopalima. Od uvijek sam voljela miris peći, pucketanje drveta u kaminu i toplinu koju stvara taj isti žar. Koliko našu unutrašnjost ugrije samo jedan takav prizor, uz toplu šalicu čaja i knjigu o indijanskom plemenu skrivenom u kutku neke šumske brazde.
Kada čitam retke iznad shvatim da rečenice s početka i nisu toliko bitne. Sami osjećaji koji se talože na našim koricama srca polagano ispare razmišljajući o nekim sretnim trenutcima, samo nama dragim. Ako vas uznemire neke sumorne misli, ne trudite se moliti krilate kerubine da vas izbave iz tuge i čemera. U vama se krije taj maleni bijeli dar, dobiven na rođenju. Osmjeh i bezbrižnost urođena u svakom djetetu. Dali će te brige i problemi biti bitni za dvije, pet ili četrdeset godina? Neka vam tako razmišljanje da nadu, jer sve je nebitno. Sve je prolazno jer već danas, sutra više ne vrijedi. Stoga, ispunite se radošću i živite za danas. Ispunite se sretnim mislima, okružite dragim ljudima i smiješite se. Jer sutra će ipak biti bitno dali ste nekome dali radost i volju, na peronu života, za nastavak u smjele i odvažne dane.
Draga hvala ti na ovom postu, razmišljam o svemu što si napisala i pokušat ću se ispuniti sretnim mislima i smiješiti se...makar sam trenutno na off...zagrljaj od mene!
OdgovoriIzbrišiBeautiful picture!
OdgovoriIzbrišiLiesl :)
Mislim da si premlada za ovakve teške i ozbiljne misli. Priznajem bilo ih je jako lijepo čitati ali svi te poznajemo drugačiju... mladu,izrazito lijepu, kreativnu i veselu djevojku:)
OdgovoriIzbrišiNe opterečivati svoju glavicu sa crnim mislima, ok?:) Sretne misli su divne kao i poruka na kraju teksta.
Pusa i glavu gore, ma što god bilo, sve je to trenutno i prolazno:)
Predivan i vrlo osjećajan post. Ne znam što je razlog da si svoje misli pretočila u rečenice koje si s nama podijelila. Nadam se da nije nešto ozbiljno ili tužno ...
OdgovoriIzbrišiPusa :))
I mene si pomalo iznenadila sadržajem ovih rečenica... iako se u potpunosti slažem s tvojim riječima... stoga ti od srca želim sretne misli, okruženje dragim ljudima i veeliki osmjeh na licu:))
OdgovoriIzbrišipridružujem se gornjim komentarima, život nam je koji put kao monty python pa se često sjetim njihove pjesme "always look on the bright side of life"...kisi!
OdgovoriIzbrišiPrije, u svoje srednjoškolske dane sam i sama pisala takve tekstove, bila ispijena svojim mislima, osjećanjima, neshvaćanjima određenih stvari.. S vremenom me to napustilo, ali opet pod zadnje se stalno preispitujem jesam li ili nisam dovoljno napravila u svojih 22 godine života i što bi još trebala napraviti.. Nadam se da povod ovom postu nije nešto loše, jer povod mojim mislima je zapravo stanje na koje nisam navikla i koje me frustrira-nedefinirana bolest. Ali sve će biti u redu!
OdgovoriIzbriši:) drage moje..ovo je samo nalet inspiracije, možda malo tmurnog značenja, ali i takve nam emocije ponekada dobro dođu da shvatimo ljepotu one druge strane. Puse svima!!
OdgovoriIzbriši