Moja Arja

U moj život je ušla nenadano..

Jer nakon mnogo vremena sa četvrtoga kata selim u malu kućicu sa velikim dvorištem. 

 Vrt, voćnjak .. cvijeće i šuštanje drveća u prikrajku.

To na balkonu samo promatraš, iz daljine, kao u kazalištu.

 Mješanka labradora i retrivera, moja Arja. Pronašli smo nju i sestricu nedaleko našeg mjesta. Kada je trebalo odabrati, odmah sam nju zgrabila u ruke, jer se sklupčala i pozivala na nježnost. Na stražnjoj nozi ima bijelu šapicu, a na leđima otiske poput malih bijelih krila.

 

Sada treba dosta upornosti da se naučimo na organizaciju i red, jer nije baš ljubitelj šetnje i mojih pravila. Jer toliko mirisa u zraku ta mala njuškica zabilježi, toliko bi okusa probala.

A velik je ovo svijet.

 

No kada se ujutro probudim, ona svojim malenim repom pokaže koliko se raduje što me vidi, nema veće sreće. Jer je u potpunosti istinita izreka koja kaže kako ne postoji bolji psihijatar na svijetu od šteneta koji vam liže lice.

Pronašla sam najboljeg prijatelja.

     

"Čovjekov jedini potpuno nesebičan prijatelj u ovom sebičnom svijetu,

jedini koji ga nikad ne napušta,

jedini koji se nikad neće pokazati nezahvalnim i koji ga nikad neće izdati jest njegov pas.

On će stajati vjerno uz njega u bogatstvu i u siromaštvu, u dobru i u zlu.

Spavat će na hladnom tlu, na ledenom vjetru i snijegu samo da bude uz svoga gospodara.

Ljubit će ruku koja mu ne može ponuditi hranu, lizat će rane koje

nastaju u dodiru s okrutnošću svijeta. Čuva svog siromašnog gospodara kao kraljevića.

Ostat ce uz njega i kad ga svi drugi napuste.

Kad imetak propadne i sav ugled nestane, njegova je ljubav postojana poput sunca na nebesima."

- Senator George Vest, 1870. (Iz knjige "Čuvari", Deana R. Koontza)