Venecijanske maske

MASKE su stare skoro koliko i čovječanstvo. Svojom magičnom privlačnošću plijene pozornost promatrača, a onima koji ih nose daju snagu i moć. Prvi zapisi o karnevalu u Veneciji datiraju iz 1286. godine. Venecijanske maske nosile su se po svuda. Postojala su tako rivalstva među korisnicima i proizvođačima, tko će nositi, a tko izraditi kvalitetniju masku.
Karneval je bio zamišljen kao općenarodno slavlje ali i kao izražavanje klasnih razlika između ljudi, a nošenje maski bi skrilo bilo koji oblik identiteta između društvenih klasa. Neka tadašnja vlastela su iskorištavala karneval za susrete sa osobama suprotnog spola i neopaženo se približavali što se u stvarnom životu nije smjelo. U gradu zaljubljenih možete i misliti što je sve Cassanovi padalo na pamet. Ova zajednica maškara, pod logom venecijanskog karnevala, započela je u 15. stoljeću, ali tradicija se može pratiti unatrag do početka 14. stoljeća.
Tijekom tih godina jedan od prvih zakona bio je da se maske ne mogu koristiti oko grada noću. Venecijanski karneval privlači strance, uključujući i bogataše - iz svih krajeva Europe, koji su dolazili uživati u divljim feštama, dok troše ogroman novac. Tijekom poklada Venecija nudi brojne mogućnosti za trošenje novca. Izbor je velik, a aktivnosti kao što su kockanje, bordeli, kazališta, kafići, trgovine i restorani.
U vrijeme 1970-ih, italijanska vlada odlučila je vratiti povijesnu i kulturnu baštinu u Veneciju. Cilj je bio pozvati velik broj turista koji bi svakodnevno ostavljali velik novac upoznavajući se i stvarajući intimni kontakt sa gradom kao trajnu povezanost.Također, tražila je da se iskoriste sve mogućnosti i ulože svi napori za reoživljavanje i pokretanje tradicionalnog Venecijanskog karnevala. Danas, oko 30.000 posjetitelja dolazi u Veneciju svaki dan za karneval.
Za vrijeme karnevala ulice Venecije su pune ljudi i maski, a ne može se razlikovati plemstvo od puka. Općenito, kostim se nosio sa plaštem a maska dugog nosa. Također popularni su bili maskirani parovi, gdje su muškarac i žena potpuno različiti likovi nespojivog karaktera i uloge. Umjetnici i pjevači zabavljaju pjesmama i glazbom iz svojih gitara,a gosti venecijanskog karnevala ispunjaju trgove i ulice Venecije.
Tijekom karnevala u Veneciji, fokus je na zabavi, na kretanju, na oslobađanju od svakodnevica u uličnoj atmosferi koja se događa samo jednom godišnje, ili za mnoge - samo jednom u životu.

IZRADA MASKI:
Mnoge maske kao i likovi koje predstavljaju duboko su ukorijenjeni u venecijansku povijest. Premda su vrlo prepoznatljive po obilježjima kao što su nos poput kljuna liječnika u doba kuge, svaki lik može biti prikazan na drugačiji način, u stilu tvorca maske pa je svaka maska pravo umjetničko djelo.

1. Prvo se oblikuje od gline. Zatim se pomoću pečenog glinenog kalupa kao uzorka,

izrađuje kalup od gline.
2. Od gnjecave vlaknaste mješavine krpica i papira uronjenih u ljepilo koristi

se za izradu same maske.
3. Smjesa papirmašea stavlja se u gipsani kalup a zatim odlaže kako bi se stvrdla.

Sušenjem maska postaje čvrsta, ali i prilagodljiva.
4. Ljepilo korišteno za izradu papirmašea pruža izrađenoj maski glatku i sjajnu površinu,

sličnu porculanu.
5. Ambrozivno sredstvo koristi se za poliranje maske,

koja je tada spremna za nanošenje temeljnog bijelog premaza.
6. Izrezivanje otvora za oči i ostalih obilježja zahtijeva mirnu ruku izrađivača maski.
7. Lice se slika na maski, a detalji se dodaju s nekoliko spretnih poteza kistom.
Fasciniranost fantastičnim, grotesknim likovima rastegnutim između tragedije i komedije, bili su velika inspiracija kubistima. Sve se to može preslikati i na druge grane umjetnosti. Uvijek je postojala i postojat će strast za preobražajem, promjenom identitete, slobodom koju pruža taj “mračan” predmet želja - maska.